|
BETA-SERVIS CLANAKA-MANJINE
Skoplje: Multietnicka policija - nada za mir u Makedoniji
Clanak je deo zajednickog projekta agencije Beta i Media
Diversity Institute iz Londona "Izvestavanje o razlicitostima". Projekat
je pomogla Evropska unija. Snezana Lupevska
dopisnik Bete iz Skoplja
SKOPLJE,
18. oktobra 2002. (Beta) - Fihret Elmazi, 34-godisnji pripadnik multietnicke policije
u Makedoniji, ubijen je u selu Bogovinje, u opstini Tetovo koja je prosle godine
bila glavno popriste sukoba ekstremnih Albanaca i makedonskih snaga bezbednosti.
Na njega je pucano iz vatrenog oruzja dok je stajao ispred policijske stanice
koja je samo dva dana ranije otvorena u tom selu. Bio je clan cetvoroclane ekipe
multietnicke policije koja je patrolirala u Bogovinju. Elmazi je poginuo u septembru,
a ubice do sada nisu uhapsene. Policijske jedinice kojima je pripadao
Elmazi su, od trenutka kada su formirane i pocele da rade, nova nada za stanovnistvo
multietnickih delova Makedonije koje su doskoro potresali oruzani sukobi. Njegova
likvidacija je relativno izolovan akt brutalnog nasilja prema novim policajcima
i nije bitnije uticala na optimizam u redovima multietnicke policije. "Nakon
parlamentarnih izbora u Makedoniji stanje je mirno i bez incidenata, policajci
patroliraju u selima koja su bila zahvacena sukobima bez posebnih problema",
kaze portparol OEBS-a Volfgan Greven. OEBS je, inace, organizator kurseva za multietnickcu
policiju. "Nemamo nissta protiv policajaca i saradjivachemo sa njima.
Na zalost, policajci su dosli ovde nezasticeni, nisu bili dovoljno naoruzani,
a ocito da nije bilo vreme da oni ovde patroliraju", kaze 65-godisnji Rufik
Idrizi iz sela Bogovinje u kome je ubijen Elmazi. U kumanovskim selima,
u kojima je prossle godine bilo sukoba, stanje je sada mirnije. U selo Opaje,
u kojem pretezno zzive Albanci, nakon krize se vratilo samo cetvoro Makedonaca
i Srba. Oni kazu da se osecaju sigurnim od kada policajci patroliraju kroz selo.
"Drago mi je sto nakon toliko vremena vidim policajce ovde. Moja je
kuca srusena u proslogodisnjem ratu, ali nadam se da cu je celu obnoviti. Kada
su policajci ovde, manje su sanse da mi neko ponovo spali dom", kaze 43-godissnji
Stojan Milicevic, zitelj sela Opaje. I njegov sused Faruka Memeti kaze
da je sigurniji kada je policija u selu. "Nije me strah policije i ne bojim
se da ce me oni pretuci ili napasti. Sada je bolje zato sto medju policajcima
prepoznajem ljude sa ovih prostora. Ima i Albanaca i Makedonaca, kao i Srba koje
zive u Makedoniji", kaze Memeti. Pored gradjana, dosadasnjim uccinkom
multietniccke policije zadovoljni su i njeni oficiri. "Nemamo posebnih problema
u selima i, generalno, policajci mesanog etnicckog sastava su dobro prihvaceni.
Dobro je sto i u selima gde do sada nismo imali patrole, sada imamo svoje
ljude", kaze rukovodilac Centra za edukaciju policajaca u Skoplju general
Risto Galevski. On dodaje da svi ucenici dobro saradjuju medjusobno.
U policijskom centru u Skoplju od februara 2002. godine pocela je obuka za 101
ucenika razliccitih nacionalnosti koji ce nakon tromesecne obuke raditi u makedonskom
Ministarstvu unutrasnjihposlova (MUP). Medju njima najvise je Albanaca - 61, Makedonaca
je 26, a ostalih 20 polaznika su pripadnici manjinskih naroda u drzavi - Turci,
Srbi, Romi, Vlasi... Kurs organizuje OEBS, ciji strucnjaci, uz pomoch americkih
kolega, obucavaju buduce makedonske policajce.| Sadasnja grupa je druga
po redu koja u 2002. godini pohadjapolicijski kurs. U januaru je grupa od 107
Albanaca zavrsila skolu za policajce koju su organizovale SAD. Potom je edukaciju
novih policajaca preuzeo OEBS. Za sada ukupno 533 policajaca razlicitih nacionalnosti
patrolira u selima u kojim je prosle godine bilo sukoba. Obuka policajaca
che trajati do 2003. godine do kada ce broj pripadnika multietniccke policije
biti povecan za jos 600 ljudi. Njihov etnicki sastav odgovarace etnicckom sastavu
makedonskog drustva. Okvirnim dogovorom, koji su potpisale politicke partije u
Makedonij kojim su okonccani oruzani sukobi u toj zemlji, planirano je da se odrze
jos tri slicna programa. Osnovni uslov za te programe je da sastav ucenika
podrazava etnicke razlicitosti u makedonskom drustvu. Pored toga, makedonske vlasti
trude se da medju novim policajcima budu i pripadnici oba pola. Cak 20 odsto polaznika
u skoli za policajce su zene. "Odavno sam htela da budem policajac,
ali tek sada sam dobila sansu da to ostvarim. Zavrsila sam Pedagoski fakultet,
ali se ipak nisam odrekla ideje da radim u policiji", kaze 22-godisnja Elizabeta
Petkovska iz Krive Palanke. I sama je iznenadjenassto se za samo 14 dana sprijateljila
sa njenih kolega razlicitiih nacionlnosti. Posebno je cudi sto se takva prijateljstva
sklapaju u vreme kada Makedoniju potresaju etnicki sukobi izmedju Albanaca i Makedonaca.
"Malo nam je naporno zato sto od sest ujutro do 17 sati imamo predavanja
koja nam profesori drze na engleskom jeziku. Jezik na kome svi govorimo je makedonski,
mada sam naucila nekoliko reci na albanskom, turskom i romskom. Ako nekome nesto
nije jasno, onda imamo simultane prevode na sve jezike koji se govore u grupi",
kaze Elizabeta. "Nije problem samo u jeziku, problem je i to ssto
ne poznajemo jedni druge. Smatram da ce mi biti daleko lakse da kao policajac
udjem u selo naseljeno albanskim stanovnistvom, a da pored mene bude kolega Albanac
koji ce se lakse sporazumevati. I obrnuto - u makedonskom selu rado cu pomoci
svom kolegi koji nije te nacionalnosti da uspostavi kontakt s ljudima", kaze
Elizabeta. Isto misli i 20-godisnji Albanac Sami Lukman iz Kumanova.
On je studirao pravo, ali je odlucio da se upise u skolu za policajce.
"Roditelji, a posebno moji prijatelji Albanci, bili su iznenadjeni kad sam
odlucio da postanem policajac. To do sada nije bila praksa u mojoj zajednici.
Ipak, svidjala mi se ideja o multietnickoj policiji i prijavio sam se na kurs.
Albanci iz moje sredine se boje policije, posebno zato ssto je do sada bila mahom
jednonacionalna. Ovo je sansa da policija ubuduce bude bolje prihvacena kod Albanaca",
kaze Lukman. Dodaje da mu nije problem da govori na makedonskom sa kolegama koji
ne razumeju njegov jezik. Lukman kaze da u policiji i medju kolegama
nije imao neprilika zbog toga sto potice iz regiona u kojem je bilo sukoba naoruzanih
Albanaca i makedonske policije, ali da nije imao problema ni sa svojim sunarodnicima
zbog odluke da postane policajac. O krizi u Makedoniji Lukman slobodno
prica sa svojim prijateljem i sugradjaninom Srbinom Daliborom Paunovicem. Dalibor
se nada da ce svoj buduci posao policajca obavljati korektno. "Ja cu raditi
onako kako nalaze sluzba. Ocekujem pomoc od onih koji ce raditi sa mnom, ali dok
ne pocnem da radim ne mogu da kazem da li ce moj angazman biti uspesan i ne znam
kako ce sve funkcionisati". Kada se zavrse casovi, nakon vecere,
oko 20 sati, ispred paviljona buducih policajaca cuje se pesma. "Pevamo na
svim jezicima. I oni koji nesto ne razumeju, ili ne znaju, pokusavaju da nauce.
Naucili smo i nekoliko novih viceva", kaze 22-godisnja Turkinja Seljaj Sadiku.
Njena koleginica Elizabeta Petkovska s osmehom prepricava viceve o policiji
koje je naucila na kursu. Muskarci se zale da je na kursu premalo zena, a svi
zajedno priznaju da su se pojavile i prve simpatije medju njima. Ucesnici
kursa odlaze kuci samo tokom vikenda i za vreme verskih i drzavnih praznika. Ostatak
vremena provode u skoli i na casovima radeci u timovima. Osim teorije, imaju i
prakticne vezbe kao sto su gadjanje iz vatrenog oruzja, karate i dzudo. Kazu da
je zivot u Centru dobro organizovan, a da je hrana raznovrsna i prilagodjena razlicitim
nacionalnostima. Njihovi
nastavnici kazu da do sada nije bilo incidenata i da se svi pridrzavaju pravilnika
skole."Kad ucenici zavrse s kursom moci ce da dobiju diplome i dozvole za
rad u policiji. Oni koji imaju zavrseni fakultet mogu postati inspektori",
kaze Slobodan Ilievski, jedan od direktora Centra za obuku policajaca u Skoplju.
Ocekuje se da ce do 2003. godine ukupno 1.100 policajaca multietnicke policije
zavrsiti trening i krenuti na duznost. Novi policajci svih nacionalnosti pokusace
da donesu Makedoniji preko potreban mir. (kraj) |