|
BETA-SERVIS CLANAKA-MANJINE
Skola za svu decu
Clanak je deo zajednickog projekta agencije Beta i Media
Diversity Institute iz Londona "Izvestavanje o razlicitostima". Projekat
je pomogla Evropska unija. Sandra Caric
dopisnik Bete iz Zagreba ZAGREB,
28. novembra 2002. (Beta) - Pccetkom novembra sedmogodisnja devojcica Izabela
usla je u 1.D razred u Kastelima kod Splita i mirno sela u svoju klupu zajedno
sa joss 16 skolskih drugova. Izabelini staratelji, ali i dobar deo hrvatske javnosti,
prethodno su se dugo i zestoko borili da bi devojcici omogucili taj trenutak,
uobicajen za svu drugu decu. Izabelina
"krivica" je u tome sto je zarazena visusom side. Njenih 16 skolskih
drugova su deca ciji su roditelji pristali da im deca budu zajedno sa devojcicom
"obelezenom" strasnom bolescu. Izabelu
i njenu petogodisnju sestru Ninu usvojili su Spomenka i Branko Oblak, kada su
roditelji devojcica umrli od side. Uz Izabelu i njenu sestru Ninu, Spomenka i
Branko Oblak imaju i rodjenu 16-godissnju kcer Irenu i kazu da se nimalo ne boje
da bi Irena mogla biti ugrozena virusom svojih sestara. "Ne
bojimo se. I Irena je edukovana o svemu, zasto bismo se bojali, i mi i ona? Sve
tri su nase kceri, sve tri volimo podjednako. Mere zastite se znaju i od toga
se ne sme praviti bauk", kaze Branko Oblak. "Izabela
i Nina koriste klozetsku skoljku koju i mi koristimo, njihovo rublje pere se u
masini u kojoj se pere i nase, posudje se takodje pere u zajednickoj masini. Treba
voditi racuna, biti oprezan, ali isto tako treba dati deci da zive svoj zivot.
Treba da im damo dom, pruzimo obrazovanje, i, sto je najvaznije, da im damo ljubav
koju do sada nisu imale. Mi smo tu da im je pruzimo", kaze Spomenka Oblak. Prava
drama pocela je kada je Izabela stasala za prvi razred osnovne skole. Njen upis
u skolu "Bijaci" u Kastelima razbesneo je grupu roditelja. Petnaestak
majki i oceva, u znak protesta, uz teske reci, napustilo je skolsku sportsku dvoranu
u kojoj je prvog dana skole, povodom pocetka nove skolske godine, odrzavana
prigodna priredba. Ostali roditelji pokusavali su da ubede skolske vlasti da s
pravom strahuju za svoju decu. Pojedini su cak govorili da ce ispisati decu iz
skole zbog Izabele, jer im je draze da deca ostanu nepismena, nego da se zaraze. Savetnica
za socijalnu politiku u hrvatskom Ministarstvu rada i socijalne brige Mirjana
Znaor objasnila je na priredbi kako je konacna odluka o upisu Izabele u prvi razred
redovne nastave sa jos devedesetak prvaka doneta neposredno pre pocetka skolske
godine i to na sastanku na kojem su ucestvovali predstavnici nadleznih ministarstava
- zdravstva, rada i socijalne brige, kao i prosvete i sporta. "Vi
ste nas doveli pred svrsen cin. Ja sada moram svoje dete nauciti da svaki dan
nosi u skolu peskir, da pere ruke sapunom i brise klozetsku skoljku pre nego sto
sedne na nju", viknula je jedna uplakana i zabrinuta majka na sastanku u
skolskoj sali. Ostali su je u glas podrzali. Tada
je odluceno da Izabela nastavu pohadja sama, u skolskoj biblioteci, razdvojena
od svojih vrsnjaka. Usput je dobila i svoju uciteljicu, zaduzenu da radi samo
sa devojcicom zarazenom virusom HIV. Oblakovi
nerado govore o tom periodu. Kazu da su ostali roditelji naredili svojoj deci
da izbegavaju Izabelu, mada su joj se neka deca potajno javljala. Oblakovi ne
zele da Izabela o svemu govori za medije. Kazu da zele da je postede sto vise
mogu. Dodaju da Izabela ne zna tacno kakvu bolest nosi. Rekli su joj da u krvi
ima crvica i da se ostali roditelji plase da crvic ne predje kod njihove dece.
Izabela im je rekla da je u skoli nasla i drugove, ali medju starijim djacima
- sedmacima i osmacima. Medjutim,
ni takvo resenje nije zadovoljilo vecinu roditelja dece sa kojima je Elizabeta
isla u skolu. Svi su strepeli da je Izabelino odvajanje u biblioteku samo privremeno
resenje i da ce se ona kad-tad vratiti medju vrsnjake. Oblakovi kazu da su ih
u tom periodu komsije izbegavale, a da su im cesto na automobilu bile busene gume. U
skoli "Bijaci" odrzavana je serija sastanaka na kojima su predstavnici
vlasti pokusavali da ubede roditelje ostalih prvaka da Izabela treba da se vrati
u normalnu nastavu, a da ce njihova deca biti bezbedna. Vecina
roditelja i dalje je tvrdila da su upisom Izabele u skolu povredjena ljudska prava
njihove dece. Oni su trazili da se ulaz u skolu zabrani i novinarima koji su pokusavali
da naprave pricu o Izabeli i njenim vrsnjacima. Ubrzo je grupa od 86 roditelja
potpisala peticiju kojom su zatrazili da Izabela bude ispisana iz skole, a
da se porodica Oblak iseli iz Kastela. U protivnom, pretili su da ce oni ispisati
svoju decu. "Razgovarajuci
medju sobom, mi roditelji smatramo da ovo resenje nije dobro niti za Izabelu,
niti za nasu decu. Ja sam videla neke majke koje sa suzama u ocima gledaju tu
djevojcicu. Nama nije svejedno i mi se vec danima preispitujemo. Ali, verujte
nam, nama su opet nasa deca na prvom mestu. Zato smatramo da je najbolje da
se Izabeli promeni identitet i da pokusa nastaviti normalno detinjstvo u nekoj
primerenijoj sredini. To je stav svih roditelja koji su potpisali peticiju",
rekla je jedna majka, ne zelechi da joj se pominje ime u medijima. Na
sastanku sa potpisnicima peticije Nikola Bradaric, upravnik Infektivnog odeljenja
Klinicke bolnice Split kazao je da se roditelji nepotrebno plase. "Ono
sto ja znam o AIDS-u je da se ne prenosi na nacin kojega se vi bojite. Ako hocete
primer, ja cu dovesti ovde moje dete koje ide u drugi razred i neka sedi s Izabelom
u klupi. Neka dodje ovde mala Izabela, ja cu je poljubiti pred svima vama. Ta
se bolest ne prenosi ni preko pribora za jelo, ni vazduhom", uzalud je
pojasnjavao Bradaric. Na
trazenje roditelja da Oblakovi ispisu bolesnu devojcicu iz skole i odu iz Kastela,
doktor je ogorceno odgovorio:"Vi biste sve resili tako da devojcici promenite
identitet, smestite je u drugu sredinu? Druga deca bi, dakle, bez opasnosti bila
s njom u kontaktu, samo sto ne bi znala da se druze s HIV pozitivnom devojcicom
i sto to vise ne bi bila vasa deca". No,
sve je bilo uzalud. Jedna od majki koja je potpisala peticiju predlozila je cak
da se sva deca u Hrvatskoj zarazena HIV-om "na neki nacin sakupe na jednom
mestu i da se njihovo skolovanje tamo obavlja dok ne odrastu, da se mogu brinuti
o sebi samostalno i da su odgovorni prema drugima". Medjutim,
nakon toga u Hrvatskoj pocinje zestoka kampanja za pomoc Izabeli, njenoj sestri
i roditeljima. Kampanju je poceo hrvatski Karitas, a prikljucile su joj se i neke
hrvatske estradne zvezde. I hrvatski premijer Ivica Racan slikao se sa Izabelom
i Ninom u krilu. O slucaju u Kastelima je raspravljala i hrvatska Vlada. Najvazniji
deo kampanje bila je edukacija o AIDS-u onih roditelja koji nisu potpisali peticiju
za izbacivanje Izabele iz skole. Ta edukacija sprovodjena je u diskreciji kako
roditelji koji su na njoj ucestvovali ne bi bili izlozeni pritisku ostalih. Ta
edukacija dala je rezultata. Pocetkom novembra 16 roditelja pristalo je da njihova
deca idu u razred sa Izabelom. "Ne plasim se za svoje dete. Sve smo mu objasnili
sta treba da radi i mislim da to nece biti nikakav problem. Sramota je sta se
sve desavalo ovde", rekao je je jedan od oceva ciji ce sin biti u razredu
sa Izabelom. Prve
nedelje novembra formirano je 1 D, novo odeljenje prvog razreda za 17 ucenika
medju kojima je i Izabela. Izabela je usla u razred i sela medju svoje vrsnjake.
Deca su bila malo zbunjena jer su se na prvom casu okupili politicari, roditelji,
lekari, predstavnici nevladinih organizacija, skolskih vlasti, novinari. Atmosfera
je bila svecana. Jer, razred 1 D je razred za svu decu. Porodica
Oblak je nakon usvajanja devojccica godinama u hrvatskim medijima vazila za izuzetne
ljude koji mogu da posluze kao primer humanosti i osoba koje su se suprotstavile
predrasudama. Borba za upis devojcice u prvi razred samo je poslednja u nizu prepreka
koje su morali da predju. Najam
podstanarske kuce u Kastelima u kojoj su ziveli Spomenka i Branko sa tri kceri
istekao je 1. avgusta 2002. godine. Porodica je pokusala da se preseli u Zagreb,
ali to nije uspelo. Gradske vlasti u Zagrebu dodelile su Oblakovima stan u blizini
Infektivne klinike "Dr. Fran Mihaljevic", jedine bolnici u Hrvatskoj
u kojoj se mogu leciti oboljeli od AIDS-a. Ali, stanari zgrade u kojoj se nalazio
stan odbili su da prihvate nove susede, preteci blokadom zgrade. Oblakovi
su, zatim, odustali od preseljenja, a uz pomoc lokalnih vlasti tokom leta im je
produzen ugovor o najmu kuce u Kastelima. U
medijima je bilo polemike oko toga da li su Oblakovi brigu o obolelim devojcicama
pretvorili u biznis, posto od hrvatskog Ministarstva rada i socijalne brige za
svaku od njih primaju mesecnu naknadu od po 5.000 kuna (oko 670 evra). "Najlakse
je mudrovati. Treba ziveti 24 sata s tom decom, saziveti se s njihovim problemom,
dati im ljubav, treba s tom decom spavati, dati im dobru hranu, lek na vreme.
Deca koja primaju terapiju kakvu primaju Nina i Izabela, moraju se jako dobro
hraniti. Uz to, jako im je vazna socijalizacija, kretanje u drustvu sa vrsnjacima.
Jer, ako su vec obelezena zlokobnim virusom, ne smemo na njih stavljati i dodatni
krst", kaze Branko Oblak. (Kraj) |