OSVETA I OPROST
Oporavak poslije sukoba & Mediji: Tacke za Diskusiju

Kako ne zaboraviti proslost a ne postati njenim zarobljenikom? Zar se smije zaboraviti kada je realan rizik od ponavljanja u buducnosti? - Arial Dorfman

'Ocigledno iskustvo iz bivse Jugoslavije je da ljudi zive proslost kao da je u pitanju sadasnjost. Radi se o geografskom prostoru gdje su ljudi izgubili osjecaj o vremenu, I gdje su proslost I sadasnjost jedno te isto, sljepljena masa fantazije, izokretanja istine, mita I lazi. Reporteri koji su izvjestavali o balkanskim ratovima govore o vlastitoj zbunjenosti I nemogucnosti da razgranice da li su se price koje su im ispricane o zlocinima desile juce ili 1941, ili 1841 ili 1441. (…) Ovo je vrijeme kao stvoreno za osvetu. Zlocine je, inace, tesko zarobiti u proslost; oni su uvijek prisutni u nasem danas, zudeci za osvetom', Michael Ignatieff

Istina, pravda, osveta I oprost su odgovori drustva na kolektivno nasilje. Oni su takodje emotivne postapalice koje se koriste u diskusijama kada se raspreda o oporavku drustva nakon sukoba. Ali sta u stvari te rijeci tacno znace I predstavljaju? Sta se desava kada takve rijeci stoje jedna pored druge? Koja je njihova stvarna poruka u drustvima koja su prezivjela sukob? I kakva je uloga novinara u toj sveobuhvatnoj rekonstrukciji?




OSVETA

Neobuzdana pravednicka ljutnja nije jedina alternativa nedefinisanom oprostu' - Susan Jacoby

Osveta je rijec sa prenesenim znacenjem ali sadrzi bitne elemente moralnog odgovora na ono zlo koje je pocinjeno.

Sta je osveta?
• Osveta je nagon da se uzvrati kada je zlo pocinjeno kako bi osigurala da se kazne oni koj su to zlo pocinili

• Ona govori koliko je onaj koji je cini nisko pao

• Osveta je opasna jer razvija mrznju kod ljudi koji vise nisu u stanju da odrede gdje osveta zavrsava a pocinje njihov vlastiti zlocin

• Krug osvete je ponekad tesko zatvoriti I cesto stvari pocnu potpuno izmicati kontroli

• Osveta ne moze vratiti stvari na staro a moze uticati da se proces zlocina nezaustavljivo nastavi

OPROST

'Oprost…cini se da iskljucuje uzvracanje, moralni prilaz, nepomirljivost, zahtjev za povratom na staro, I ukratko, bilo kakav cin koji ce pocinioca djela smatrati odgovornim za dijelo' ,
Chesire Calhoun

Oprost, kao protivrijecnost osveti, se cesto smatra krajnjim ciljem ka rijesavanju konflikta. Medjutim, ta kategorija je I kompleksna I kontraverzna. Neki drze da zrtve moraju same izabrati izmedju pravde I zaborava, objasnjavajuci da je oprost zrtvovanje pravde ili nedostatak zelje da se pocionioci kazne. Treba dodati da postoje zlocini koje je nemoguce staviti pod tepih. U takvim okolnostima drustvo I pojedinci moraju naci nacin za opstankom jednih pored drugih uz pomirenje bez oprosta.

Sta je oprost?
• Oprost sluzi preispitivanju tvrdokornosti (gorcine) kako bi se umanjio vlastiti bol

• Oprost sluzi prekidu lanca nasilja sa nadom da se mogu uspostaviti novi odnosi sagradjeni na medjusobnom povjerenju sto na kraju moze posluziti kao bolja osnova za bolje drustvo

• Oprost sluzi zrtvama da ojacaju I povrate ponos, dok u isto vrijeme sluzi kao lekcija onima koji su nasilje I zlocin pocinili

• Oprost je kategorija kojom se pravi razlika izmedju zlih I drugacijih I promovira nove vrijednosti

• Oprost je snaga onoga nad kojim je zlocin uradjen, a ne pravo kojim se mase

• Oprost se ne moze narediti

Teoretski, oprost ne mora I ne treba da zauzme mjesto pravdi I kazni.
Medjutim u praksi oprost cesto amnestira one koje valja kazniti. Cak kada I ne postoji odlucnost da se pocinioci sudski gone I kazne, neki drugi javni procesi, kao sto su davanje zrtvi u javnosti prava da govori o zlu, i na taj nacin se bori protiv zaborava, je najmanje sto moze biti ucinjeno ka povrtu samopostovanja zrtve ne bi li se osnazila zajednica kojoj zrtva pripada.

PRAVDA

Odkad je svijeta I vijeka pravda je uvijek bila kategorija koju je tesko bilo definisati, zbog svoje kompleksnosti. U sustini, pravda je voljan I formalan put ka kazni onih koji su krivi za pocinjeni kriminal.

Sta je pravda?
• Pravda I kazna su uslovljene I kazna mora biti proporcionalna kriminalu. Trebala bi takodje sluziti kao korektiv; da razvlasti pocinioce vlasti, onemoguci buduce agresivne aktivnosti uz edukaciju sta je u drustvu dozvoljeno I moralno.

• Pravda u obliku Tribjunala ili Suda sprecava dosljedno kaznjavanje ili prema rijecima Marte Minov, ' tribjunali pokusaj koji visi izmedju osvete I oprosta. Oni amortizuju licni nagon za osvetom I delegiraju drzavi ili sluzbenicima da taj posao obave'.

• Opominjuca pravda je uveliko tradicija Zapadnog drustva, bazirana na konceptu da drustvo ne moze zaboraviti ono sto nije u stanju dosljedno kazniti. Sta reci u ovom kontekstu kada je u pitanju raspad bise Jugoslavije, gdje su susjedi udarili na susjede? Bilo bi nemoguce kazniti sve pocinioce ratnih zlocina I reci koji su zlocini bili opravdani pod plastom samo-odbrane I zastite. U situaciji kada su linije koje vode do zrtve I pocinioca tanke I zamagljene, I gdje I jedni I drugi treba sada da ucestvuju u ponovnom gradjenju suzivota, opominjuca (balansirana) pravda je neizvodljiva ili bolje reci nemoguca.

• Medjutim, drugi koncepti pravde mogu biti djelotvorniji u slucajevima masovnih I sistematskih ugrozavanja ljudskih prava kao sto je Pravda Pravednika upotrebljena od strane Komisije za Istinu I Pomirenje u Juznoj Africi. Njen cilj je bio da ponovno uspostavi balans I dostojanstvo u drustvu za ljude upotrebljavajuci istinu I simbole istorije zajednickog zivljenja. Ovaj proces je forsiran da ponovno ozivi medjusobne veze medju ljudima, oslobadjajuci zrtvu ljutnje I nemoci omogucavajuci pociniocima, u isto vrijeme da se vrate u zajednicu.

'Pod plastom istine, pravde I zaborava lezi zadatak da se preunaprijedi I uspostavi proces moralnog ozdravljenja' - Hose Zalakvet, cileanski borac za ljudska prava.

ISTINA
Sta je istina?

• Istinu treba uvijek preispitivati. Poznato je da postoji psiholoska istina bazirana na sjecanju I istorijska istina bazirana na cinjenicama. Postoji li, dakle, onda samo jedna istina.

• Istinu ljudi razlicito tumace. Visoko svestenik Desmond Tutu: 'cilj otkrivanje istine nije samo gonjenje ljudi. Istina sluzi ozdravljenju jedne nacije'.

• Juzno Africki novinar I pjesnik Antije Krog pise sa osvrtom na visokocasnice koji su se bavili procesom otkrivanja istine: Ako je njihov interes bio povezan samo sa amnestijom I kompenzacijom onda oni nisu izabrali istinu, nego pravdu. Ako se traga za istinom kao najsirom mogucom kompilacijom ljudskih pretpostavki, prica, mitova I iskustava taj izbor ce pomoci ozdravljenju sjecanja, kreirace novi humaniji odnos, I to je, onda, vjerovatno najdoslijednija pravda.

• Istina ima razlicite nivoe, individualne I kolektivne. Vrlo je bitno ukljuciti pojedinacne ljudske drame I sjecanja u proces kojim dominiraju politicke odluke I birokratija.

ULOGA MEDIJA
Komunikacija medju ljudima je opisana kao 'mehanizam kroz koji se medjusobni odnosi razvijaju I napreduju - kao I svi aspekti ljudkog mozga I nacin kako ljudska rasa prenosi svoja razmisljanja I cuva ih u vremenu I prostoru'. Pisac John Durham Peters dozivljava komunikaciju jos dublje, opisujuci je kao sredstvo pomirenja sa drugima ali I samim sobom.

Koje su mogucnosti ostavljene medijima u vrijeme rekonstrukcije nakon sukoba?

• Mediji su neraskidivi dio drustva, domacin masovnoj komunikaciji; 'mediji su institucija I forma kroz koje se ideje, informacije I ponasanja prenose I primaju'. Mediji kreiraju prostor za komunikaciju unutar drustva, izmedju drustava I izmedju naroda.

• Mediji su u stanju da kreiraju ili razgovor ili sukob u drustvu. Rijecima profesora za komunikacije Jamesa Careya, ' prvo sagradimo svijet simbolicnim radnjama I tek onda u njemu stanujemo'.

• Kada se Mediji ponasaju odgovorno mogu biti znacajan cinilac I obezbijediti sredstva I nacine da se ispricaju mitovi, imidzi, zajednicka sjecanja, strahovi I potrebe koji oblikuju model ljudskog ponasanja. Mediji reflektuju I kreiraju ovo prostranstvo slozenosti unutar svakog drustva. Komflikti mogu biti prirodni I normalni ali nasilje je neciji izbor - kao uostalom I pomirenje.

• Mediji mogu prerasti iz kolektivnog govorenja javnosti u iscjeljitelja javnosti. Strucnjak za rjesenje konflikata u drustvu Jean-Paul Lederach objasnjava: ' Ljudi trebaju sansu I prostor da izraze I da razmijene traumu nastalu nakon gubitka, kao I zalosti sa kojom se nose nakon gubitka, ljutnju prouzrokovanu bolom I sjecanjima na nepravdu'.

• Saznanje o svemu sto se desilo je bitno za proces pomirenja. To je samo jedna stvar u procesu;svijest drustva o problemu je druga stvar. Saznanje koje dolazi kroz razmjenu traumaticnih prica ocelici iskustva I osjecaje I predstavlja prvi korak ka ozdravljenju svake osobe ali I medjusobnih odnosa medju ljudima.

• Kada su odredjene price vidjele svjetlo dana u Medijima to oslobadja zrtvu osjecaja posramljenosti I ponizenosti, tako da prica preraste u pricu o dostojanstvu I vrijednosti. Transfer srama od zrtve ka pociniocu kreira osjecaj pravde I satisfakcije.

• Snaga Medija je izuzetno bitna narocito u onim tradicionalnim drustvima gdje je koncept casti I cestitosti kvalitet. Postiditi nekoga treba razlikovati od - kriviti nekoga.

• Kriviti nekoga znaci pozivati nekoga na odgovornost za odredjenu radnju ali ne znaci pociniovcevu grizu savjesti.

• Osramocenje je bolja taktika. Sluzi ' neslaganju zajednice sa pocinjenim djelom sa namjerom da, na kraju, ipak proizvede grizu kod pocinioca, osudom od strane drugih koji bez ovog sredstva ne bi saznali sta se desava. Kada su privodjenje I odgovornost uzeti ka znanju, osramocenje priziva proces javnog pokajanja.

• Mediji u nasilnim poslije-konfliktnim atmosferama se ne smiju pretvoriti u pritisak ciji je cilj senzacionalizam koji ce traumu kod ljudi uciniti jos tezom kao I traumu drustva. Takva vrsta obracanja mora zasmetati iznosenju novih ispovijedi, I sve ce se pretvoriti u sture liste o zlocinima bez sadrzaja I pozivanja na odgovornost. Brizno izvjestavanje mora omoguciti razgovor u drustvu, postujuci u isto vrijeme zrtve, njihovu traumu I drustvenu traumu takodje.

'Htjela to ili ne televizija je postala principijelni medijator izmedju onih koji stradaju I savjesti onih koji iz relativno udobnih pozicija gledaju to pacenje. Ma koliko urednici pokusavali da medije svedu samo na informativnu funkciju, oni ne mogu pobjeci od moralne strane televizijske sile koju drze u rukama. To nije samo sredstvo kroz koje mi vidimo jedni druge, nego I ucestvujemo u sudbinama jednih prema drugima. Ako oni koji se bave ovim stvarima, medijatori pomenutih odnosa, ne uvazavaju stradanja sa kojima se susrecu na pravilan nacin, steta se ne moze mjeriti samo osramocenjem nego I ljudskim zivotima' - Michael Ignatieff

Osveta I zaborav oznacavaju prostor u kome zivimo I odgovor su na zlocin. No ipak priroda im je kontradiktorna: oprostiti znaci odreci se osvete; osvetiti se znaci ne biti u stanju da se uvazi oprost. Mozda pravda moze obuhvatiti obje kategorije najdoslijednije. Da bi se omogucila sansa za stvarnim pomirenjem, veci volumeni uzoraka zlocina, odgovornosti, saucesnistva se moraju izvesti na svijetlo dana, shvatiti I dokumentovati. Alternativa osveti - kao sto je gonjenje po sluzbenoj duznosti, reforma institucija, ili drugi drustveni procesi, nisu onda samo stvari moralnog ili emotivnog znacenja, one su potreba kako bi ljudsko drustvo opstalo.

Jos neka pitanja za diskusiju
• Kako se drustbene razmirice I konflikti odrazavaju na same Medije
• Kako se prave promjene u Medijima u periodu nakon nasilja
• Kakva se debata vodi medju novinarima o njihovoj ulozi u proslosti, sadasnjosti I buducnosti (a tice se pomenutog sadrzaja).